Pitanja i Odgovori

FAQs - Pitanja i Odgovori

Sprovođenje postupaka izvršenja i obezbjeđenja je od aprila 2014. godine u nadležnosti javnih izvršitelja, a regulisano je Zakonom o izvršenju i obezbjeđenju koji je objavljen u „Službenom listu Crne Gore“ br. 36/2011. Postupak se inicira podnošenjem predloga za dozvolu izvršenja na osnovu izvršne isprave (npr. presude, ugovora o hipoteci isl) ili na osnovu vjerodostojne isprave (npr. fakture s pisanim dokazom da je primljena, mjenice i sl). Nakon toga izvršitelj odlučuje svojim rješenjem o predlogu s tim što je prije donošenja rješenja izvršni povjerilac dužan da javnom izvršitelju predujmi troškove izvršenja, koje on sam odmjerava zaključkom. Tek nakon uplate tog predujma, donosi se rješenje o izvršenju. Izvršni dužnik, a u nekim slučajevima i povjerilac imaju pravo prigovora na rješenje o izvršenju, s tim što ukoliko se radi o rješenju o izvršenju koje je donijeto na osnovu izvršnje isprave prigovor ne odlaže sprovođenje izvršenja, a ukoliko se radi o rješenju o izvršenju donijetom na osnovu vjerodostojne isprave, onda prigovor ima suspenzivno dejstvo. O prigovoru odlučuje vijeće suda (osnovnog ili privrednog) koji je nadležan za područje za koje je imenovan javni izvršitelj.

Kada govorimo o predmetu izvršenja, novina je da se on ne mora navoditi u predlogu za dozvolu izvršenja, već je javni izvršitelj ovlašćen da po svom nahođenju izabere onaj za koji smatra da je najcjelishodniji.

Što se troškova i nagrade javnih izvršitelja tiče, oni su regulisani Uredbom o tarifi javnih izvršitelja koja je objavljena u „Službenom listu Crne Gore“ br. 28/2013 i br. 14/2014.

Ova Tarifa, ukratko, predviđa obavezu izvršnog povjerioca da plati nagradu za rad javnog izvršitelja i da mu naknadi troškove koje je imao povodom sprovođenja postupka.

Sama nagrada za rad javnog izvršitelja se sastoji od:
1.    nagrade za pripremanje predmeta
2.    nagrade za preduzete radnje
3.    nagrade za uspješno sprovođenje izvršenja

Nagrada za pripremanje predmeta se utvrđuje prema iznosu novčanog potraživanja, i naplaćuje se za potraživanja preko 1.000,00 eura. Pripremanje predmeta podrazumijeva utvrđivanje vrijednosti predloga za izvršenje, obračun kamate, obračun pedujma troškova i sl.

Nagrada za preduzete radnje se određuje u zavisnosti od radnje koja je preduzeta, npr. dostavljanje pismena preko dostavljača, pribavljanje podataka o imovini dužnika i sl. 

Ove dvije vrste nagrade se predujmljuju, tj. plaćaju prije donošenja rješenja o izvršenju.

Nagrada za uspješno sprovođenje izvršenja je takođe određena u zavisnosti od visine potraživanja, i izražena je procentualno, od 9 % do 1,2 %. U slučaju da izvršni povjerilac nakon donošenja rješenja o izvršenju dobrovoljno ispuni svoju obavezu, onda se nagrada javnog izvršitelja umanjuje za 50 % a ako je izvršenje sprovedeno prenosom novčanih  sredstava sa računa dužnika ili dužnika izvršnog dužnika, a da prethodno nije pokušano izvršenje na neki drugi način onda se nagrada za uspješnost sprovođenja izvršenja umanjuje za 25%.

Ova vrsta nagrade se plaća nakon sprovedenog izvršenja, i Javni izvršitelj je sam obračunava i naplaćuje od naplaćenog iznosa. S obzirom da se iznos naplaćuje sa npr. računa izvršnog dužnika preko računa Javnog izvršitelja, pa on prebacuje novac izvršnom povjeriocu, nije moguće izbjeći plaćanje nagrade za uspješno sprovođenje izvršenja.

Prve dvije vrste nagrade predujmljuje izvršni povjerilac ali se prevaljuju na dužnika, dok  troškove nagrade za uspješnost izvršenja shodno načelnom pravnom stavu Vrhovnog suda Crne Gore od 24.12.2014. godine takođe snosi izvršni dužnik.

Pored nagrade, izvršni povjerilac je u obavezi da naknadi javnom izvršitelju i sve troškove: poštarine, prevoza, vještačenja isl. Troškove, takođe, na kraju snosi dužnik.

Advokatski troškovi se posebno obračunavaju, i prevaljuju na dužnika.

Shodno odredbama Zakonika o krivičnom postupku postoje vanredni pravni lijekovi kao što su ponavljanje krivičnog postupka, zahtjev za vanredno ublažavanje kazne i zahtijev za zaštitu zakonitosti.

I Ponavljanje krivičnog postupka ( odredbe čl. 420 – 432 )
Po zahtjevu ovlašćenog lica postupak se može ponoviti u korist okrivljenog ako je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača, ako je presuda donesena uslijed krivičnog djela sudije ili lica koje je vršilo dokazne radnje, ako se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji sami za sebe ili u vezi sa drugim ranijim dokazima mogu dovesti do oslobađanja okrivljenog ili do njegove osude po blažem zakonu, ako je okrivljenom više puta suđeno za isto krivično djelo ili je više lica osuđeno za krivično djelo za koje je moglo biti osuđeno samo jedno lice, ako je odlukom Evropskog suda za ljudska prava ili drugog suda osnovanog potvrđenim međunarodnim ugovorom utvrđeno da su u toku krivičnog postupka povrjeđena ljudska prava i osnovne slobode i da je presuda zasnovana na takvoj povredi.
O ovom zahtjevu odlučuje vijeće prvostepenog suda.

II Vanredno ublažavanje kazne ( odredbe čl. 433 – 436 )
Vanredno ublažavanje kazne koja je pravosnažno izrečena, a nije izvršena, dozvoljeno je kada se po pravosnažnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada je izricana prvostepena presuda a za koje sud nije znao iako su postojale, a one su takvog karaktera da bi očigledno dovele do blaže osude.
Po ovom zahtjevu odlučuje prvostepeni sud.

III Zahtjev za zaštitu zakonitosti ( odredbe čl.437 – 445 )
Zahtijev za zaštitu zakonitosti može podići Vrhovno državno tužilaštvo, ako je prilikom donošenja prvostepene presude povrijeđen zakon. Predlog Vrhovnom državnom tužiocu za podizanje ovog zahtjeva može uputiti i okrivljeni, odnosno njegov branilac, u roku od mjesec dana, ako je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora od jedne godine ili težu kaznu ili kaznu maloljetničkog zatvora.
O zahtjevu odlučuje Vrhovni sud Crne Gore.
Zajedničko svim vanrednim pravnim lijekovima je da ne zadržavaju izdržavanje izrečene kazne zatvora.

Učešće bračnih drugova u postupku posredovanja je dobrovoljno. Obavezno je samo ročište za određivanje posrednika tj. medijatora. Sud će po prijemu tužbe za razvod braka zakazati ročište i zatražiti od bračnih drugova da se izjasne kom posredniku žele da se obrate. Ukoliko ne postignu sporazum njega će odrediti sud. Bračni drugovi se obavezno pozivaju na sastanak za pokušaj mirenja, ali nisu dužni i da mu se odazovu. Čak iako se odazovu, to ne mora da znači da će posredovanje biti uspješno. Ako mirenje nije uspjelo, nastaviće se postupak posredovanja radi postizanja sporazuma o vršenju roditeljskog prava, ukoliko bračni drugovi imaju djece i radi postizanja sporazuma o podjeli  zajedničke  imovine. Ovaj postupak može se završiti uspješno, djelimično uspješno ili neuspješno, nakon čega se postupak nastavlja pred sudom koji treba da odluči da li su odnosi bračnih drugova ozbiljno i trajno poremećeni i da odluči o razvodu braka.

Opšta radna sposobnost stiče se navršenjem 15te godine života, ali to ne znači i obavezu djeteta da se zaposli i zarađuje. Roditelji se ne oslobađaju obaveze izdržavanja prema djeci ovog uzrasta, iako ona svojim radom ostvaruju ostvaruju prihod. Njihova obaveza postoji i dalje, mada su i djeca dužna da iz sopstvenih prihoda doprinose za svoje izdržavanje, čak i ako je to potrebno i za izdržavanje porodice u kojoj žive.

Roditelji su dužni da izdržavaju maloljetnu djecu. Ali i nakon punoljetstva postoji obaveza izdržavanja djece od strane roditelja ukoliko dijete nije završilo školovanje, pa su roditelji dužni, shodno mogućnostima, da ga izdržavaju do isteka trajanja školovanja, a ukoliko je školovanje iz opravdanih razloga produženo najkasnije do 26te godine. Takođe, ako je djete nakon punoljetstva zbog bolesti, tjelesnih ili duševnih nedostataka nesposobno za rad, roditelji su dužni da ga izdržavaju dok to stanje traje.

Sud može poništiti ugovor o doživotnom izdržavanju, na zahtjev zakonskih nasljednika primaoca izdržavanja, ukoliko ugovor zbog bolesti ili starosti nije predstavljao nikakvu neizvjesnost za davaoca izdržavanja. Zakonski nasljednici poništaj mogu tražiti u roku od jedne godine od dana saznanja za ugovor, ili najkasnije u roku od 3 godine o smrti primaoca izdržavanja.